izvid, radnje i mjere što ih poduzima policija, po službenoj dužnosti ili na zahtjev državnog odvjetnika, prije započinjanja kaznenoga postupka radi otkrivanja kaznenih djela i njihovih počinitelja. Cilj je izvida sprječavanje bijega počinitelja ili sudionika kaznenoga djela te osiguranje tragova i predmeta koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u kaznenome postupku. U Hrvatskoj izvide poduzima i državno odvjetništvo, no u praksi se to događa rjeđe. Izvidi obuhvaćaju: prikupljanje obavijesti od građana, pregled prijevoznih sredstava, osoba i prtljage, ograničenje kretanja na određenome području (blokada, racija, zasjeda i dr.), utvrđivanje istovjetnosti osoba i predmeta, raspisivanje potrage, pregled objekata i dokumentacije, uzimanje otisaka prstiju, fotografiranje i poduzimanje drugih potrebnih mjera i radnji. O provedenim izvidima policija piše službenu zabilješku. Izvidi su samo okvirno uređeni hrvatskim Zakonom o kaznenom postupku (1997), a podrobnije ih uređuju propisi koji se odnose na policiju. Zato su, s motrišta kaznenoga postupka, izvidi neformalne radnje i njihovi rezultati ne mogu poslužiti kao dokaz, oni služe kao podloga državnom odvjetniku za pokretanje kaznenoga postupka. Pod određenim uvjetima, ako je osumnjičenik u nazočnosti branitelja dao iskaz pred policijom, takav iskaz može poslužiti kao dokaz. Iznimno, kada se radi o najtežim kaznenim djelima te kaznenim djelima povezanima s organiziranim ili međunarodnim kriminalom, a redovite izvidne mjere ne mogu biti poduzete na odgovarajući način, poduzimaju se tzv. posebne izvidne mjere (privremeno se ograničavaju ustavna prava i slobode) rezultati kojih mogu poslužiti kao dokaz u postupku. One obuhvaćaju nadzor i snimanje komunikacija, nadzor i snimanje prostorija, tajno praćenje i snimanje, uporabu prikrivenih istražitelja, simulirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine, te nadzirani prijevoz i isporuku predmeta kaznenoga djela. Te mjere naređuje istražni sudac i ograničena su trajanja. Pravno uređenje izvida razlikuje se od države do države i ovisi o tipu kaznenoga postupka koji neka država primjenjuje.
