Ivanošić (Ivanišić), Antun, hrvatski pjesnik (Osijek, 9. IV. 1748 – Križevci, 2. I. 1800). Studirao filozofiju u Beču, teologiju u Bologni i Zagrebu. Za svećenika zaređen 1772. Bio je kapelan i župnik u slavonskim mjestima i Zagrebu. Pisao prigodnice (Opivanje sličnorično groba Jozipa Antuna Ćolnića od Ćolke, biskupa đakovačkoga i bosanskoga, 1786; Plač zaručnice, to jest stolne crkve zagrebačke, nad smrtjom svoga zaručnika Jozipa Galjufa, biskupa zagrebačkoga, 1786. i dr.). Napisao je i komičnu poemu Sličnorični nadpis groba Zvekanovoga (1784), kojoj je autorstvo dugo bilo sporno jer nije bila objavljena. Najopsežnije mu je djelo spjev Svemogući neba i zemlje Stvoritelj (1788), u kojem je iskazao protuprosvjetiteljska stajališta. Deseteračke pjesme s protuturskom tematikom Pjesma od junačtva viteza Peharnika, regementa ogulinskoga obrstara i Pisma, koju piva Slavonac uz tamburu a Ličanin odpiva od uzetja Turske Gradiške iliti Berbira grada, objavljene bez naznake godina izdavanja, podsjećaju na usmenu epiku i među najboljim su pjesmama tzv. slavonske ratničke književnosti XVIII. st. Pisao je štokavskom ikavicom s mjestimičnim kajkavizmima.
