TRAŽI DALJE:
STRUKE:

intervencija

intervencija (francuski intervention < kasnolatinski interventio).

1. Miješanje, upletanje; posredovanje, zauzimanje; zahvat, djelovanje.

2. U međunarodnom pravu, miješanje jedne ili više država (ili drugih međunarodnopravnih subjekata) u unutrašnje ili vanjske poslove druge države. Premda se njezin pravni koncept pojavio tek s razvojem teorije suverenosti, intervencija postoji gotovo otkako postoje i odnosi među državama. Povijest međunarodih odnosa obiluje primjerima pojedinačnih i kolektivnih intervencija koje su se opravdavale različitim razlozima (nepodmirene financijske obveze, humanitarni razlozi, zaštita demokracije i dr.). Među povijesnim primjerima intervencije ističe se djelovanje Svete alijanse, osn. 1815., koja je poduzimala intervencije protiv revoluc. pokreta u različitim državama radi očuvanja postojećega poretka, kao i djelovanje europskih velesila u XIX. st., koje su prisvajale pravo odlučivanja o sudbini manjih europskih država. Primjer intervencije bio je i pokušaj zapadnoeuropskih država da nakon pobjede Listopadske revolucije svrgnu sovjetsku vlast. Začetke međunarodnopravnog ograničenja intervencije neki nalaze u Monroeovoj doktrini (1823), premda je ona zapravo bila više zahtjev SAD-a za vlastitom interesnom sferom na zapadnoj polutki nego istinsko zauzimanje za međunarodnopravno uređenje intervencije. Međunarodno se pravo razvijalo prema zabrani intervencije, zbog načela drž. suverenosti. Tako Druga haška konvencija o ograničenju upotrebe sile pri utjerivanju ugovornih potraživanja iz 1907 (tzv. Porterova konvencija) bitno ograničava mogućnost intervencije radi utjerivanja privatnopravnih potraživanja. Nakon II. svj. rata međunarodna je regulativa otišla u tom smislu znatno dalje. Tako Povelja UN-a (1945) zabranjuje prijetnju silom ili uporabu sile koja bi bila uperena protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti bilo koje države, naglašavajući istodobno pravo svake države da samostalno odlučuje o pitanjima iz svoje isključive unutar. nadležnosti. Načelo neintervencije primijenjeno je i u drugim značajnim međunarodnim aktima, kako unutar tako i izvan UN-a (Deklaracija o nedopustivosti miješanja u unutrašnje poslove država i zaštiti njihove neovisnosti i suverenosti, 1965; Deklaracija o načelima međunarodnoga prava o prijateljskim odnosima i suradnji između država u skladu s Poveljom UN-a, 1970; Povelja Organizacije američkih država; Povelja Organizacije afričkoga jedinstva; Završni akt helsinške Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, 1975. i dr.). Načelo neintervencije potvrđeno je i u pojedinim presudama Međunarodnoga suda, kao i u nekim bilateralnim izjavama o koegzistenciji, pa je ono postalo jedno od temeljnih načela suvremenoga međunarodnoga prava. Svaki jednostrani pokušaj zasnivanja prava na intervenciju (poput primjerice Brežnjevljeve doktrine) nesumnjivo je, stoga, protivan međunarodnom pravu. Povelja o ekonomskim pravima i dužnostima država iz 1974. protegnula je zabranu intervencije i na druge, prvenstveno ekonomske oblike pritiska prema drugoj državi, no takva nastojanja još uvijek nisu posve zaživjela u suvremenome međunarodnom pravu. Istodobno se pokušavaju legalizirati neki oblici humanitarne intervencije, ne više samo radi zaštite vlastitih državljana nego i radi opće zaštite ugroženih temeljnih prava čovjeka. No zbog nedostatka središnje vlasti u međunarodnoj zajednici, takve su intervencije do sada ipak bile ograničene na djelovanje jače države prema slabijoj. Intervencija po pozivu smatra se dopuštenom ako je poziv uputila vlada države u kojoj se intervencija treba dogoditi. Intervencija radi pomoći svrgnutoj vladi (tzv. demokratska intervencija) načelno je nedopuštena te protivna pravu naroda na samoodređenje.

Citiranje:
intervencija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 5. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27674>.