anđeli (grč. ἄγγελος: glasnik), kod kršćana i Židova, duhovna bića, Božji glasnici, prenositelji ili izvršitelji Božje volje na zemlji među ljudima. Tada se pojavljuju u vidljivu ljudskom liku kao nepoznati stranci, gosti, mladići. Prema Bibliji razlikuju se po funkciji i hijerarhiji, a predstavljeni su kao »nebeska vojska«, ali im se ne utvrđuje broj. Neki anđeli stavljeni su na kušnju i otpali od Boga (→ lucifer; sotona). Slična bića imaju i druge religije: Babilonci, Perzijanci (Amesha spenta, → deva), Grci i Rimljani (→ demon; genij). U kasnijoj kršćanskoj literaturi razvijaju se angelologije, od kojih je najpoznatija Dionizija Pseudoareopagita (VI. st.), koji anđele zamišlja u tri hijerarhije, s po tri kora: serafi – kerubi – prijestolja; gospodstva – vrhovništva – vlasti; moći – arkanđeli – anđeli. Likovno prikazivanje anđela spominje se već u Židova; u ranome kršćanstvu prikazuju se kao mladići s krilima odjeveni u tuniku; u gotici s glazbenim instrumentima, sa svijećnjacima i kadionicama; u ranoj renesansi s djevojačkim licem, a u visokoj renesansi i baroku kao anđelčići slični amoretima i puttima.
