Huber [hu:'bəɹ], Max, švicarski pravnik (Zürich, 28. XII. 1874 – Zürich, 1. I. 1960). Pravo studirao u Lausannei, Zürichu i Berlinu, gdje je 1897. i doktorirao. Na Pravnome fakultetu u Zürichu predavao međunarodno pravo (1902–21); bio djelatan i u diplomaciji: bio je švicarski delegat na Drugoj haškoj mirovnoj konferenciji 1907., pravni savjetnik švicarske vlade za međunarodno pravo od 1913. i član švicarske delegacije pri Ligi naroda (1920–21. i 1931–32). Član Stalnoga suda međunarodne pravde (1922–30), kojemu je bio predsjednik (1924–27) i potpredsjednik (1928–30). Predsjednik Međunarodnog odbora Crvenoga križa (1928–44). Djela: Sukcesija država (Die Staatensukzession, 1898), Sociološke osnove međunarodnoga prava (Die soziologischen Grundlagen des Völkerrechts, 1910), Sabrani članci i govori (Gesammelte Aufsätze und Anspruchen, I–IV, 1947–57).
