Horvatić, Dubravko

ilustracija
HORVATIĆ, Dubravko

Horvatić, Dubravko, hrvatski književnik (Zagreb, 9. XII. 1939Zagreb, 20. V. 2004). Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1962. diplomirao komparativnu književnost i povijest umjetnosti. Bio urednik u Modroj lasti, Telegramu, Hrvatskome tjedniku i Hrvatskome slovu. Njegovo je književno djelo nastalo na tragičnom doživljaju života i ljudske otuđenosti te iz zaokupljenosti mitskim, povijesnim i narodnom tradicijom, a svoj najbolji izraz našlo je u pjesmi u prozi. Objavljene su mu zbirke pjesama Groznica (1960), Zla vojna (1963), Bedem (1968), Crna zemlja (1970), Bašćina (1982), Svjetionik (1999), Neprohodne magle (2001) i dr. Prozno mu je stvaralaštvo motivirano nacionalnom povijesnom i suvremenom tragikom. Zbirke novela Dar Gospodara tame (1987), Olovna dolina (1989); knjige eseja Slike, kipovi, usudi (1972), Zrcalo zbilje (1986), Nepostojeći hrvatski pisci (1993); putopisi Hrvatska i druge zemlje (1964), Knjiga o Herceg-Bosni (1990); publicistički tekstovi Skaska o suživotu (1992), Ime zla (1994), Hrvatska na stratištu (2000), knjige za djecu i dr. – Pisao je likovne kritike, prikaze i monografije (Drago Jančić, 1988; Ivica Vlašić, 1994). Istraživao povijest hrvatske karikature (Ples smrti – antologija hrvatskog likovnog humora, 1975).

Citiranje:
Horvatić, Dubravko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 20. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26222>.