Henrik VII., njemačko-rimski car (?, 1274. ili 1275 – Buonconvento kraj Siene, 24. VIII. 1313). Od 1288. grof od Luksemburga, a od 1308. njemački kralj. Vođen idejom stvaranja velike europske monarhije, pošao je 1310. na pohod u Italiju, gdje su ga gibelini i Dante oduševljeno pozdravili. Dante je u jednoj poslanici knezovima i narodima Italije objavio njegov dolazak kao početak zlatnoga doba. U Milanu je 1311. okrunjen za talijanskoga (langobardskoga) kralja, a u Rimu 1312. za cara. Unatoč oporbi Habsburgovaca, osigurao je svojemu sinu Ivanu I. Luksemburškom (Slijepomu) češku krunu (1310).
