analitički jezici, jezici koji gramatička obilježja svojih riječi (broj, padež, vrijeme i sl.) ne izražavaju različitim oblicima istih tih riječi (grad, nominativ jednine muškoga roda: gradove, akuzativ množine muškoga roda), nego posebnim riječima (npr. prijedlozima ili članovima), koje stavljaju uz njih (engleski the town: grad, nominativ jednine određeno; of the towns: gradova, genitiv množine određeno). Suprotno tomu jesu sintetički jezici. Jezik je to analitičkiji što je manji omjer između broja riječi i broja gramatičkih oznaka. Što je taj omjer veći, to su jezici sintetičkiji. Potpuno analitički jezici zovu se izolativni (npr. kineski), a kada im cijela rečenica tvori jednu riječ polisintetički ili inkorporativni (npr. američki indijanski jezici).
