Hann [han], Julius von, austrijski meteorolog (Schloss Haus kraj Linza, 23. III. 1839 – Beč, 1. X. 1921). Doktorirao 1868. na Sveučilištu u Beču gdje je predavao meteorologiju 1873–77. te astrofiziku 1900–10. Meteorologiju predavao i na Sveučilištu u Grazu (1897–1900). Bio ravnatelj bečkoga Središnjega zavoda za meteorologiju i geodinamiku (1877–97), u okviru kojega je utemeljio vodeću školu europske meteorologije i klimatologije onoga doba. Razvio je metodu zaglađivanja (Hannovo zaglađivanje) izmjerenih vrijednosti meteoroloških elemenata susjednih područja. Hannova prozorska funkcija primjenjuje se danas u obradbi elektromagnetskih signala. Uređivao je (1866–1920) časopis Zeitschrift für Meteorologie (danas Meteorologische Zeitschrif). Glavna djela: Priručnik iz klimatologije (Handbuch der Klimatologie, 1883; dopunjena izdanja 1897. i 1908–11. u 3 sveska), Meteorološki atlas (Atlas der Meteorologie, 1887) i Udžbenik iz meteorologiju (Lehrbuch der Meteorologie, 1901). Bio je član Akademije znanosti u Beču (od 1872), njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1882), ruske Carske akademije znanosti (od 1890) i dr.
