struka(e): geografija, opća

Halmahera [~he'~] (prije Djailolo [d’ailo'lo] i Jailolo [ailo'lo]), najveći otok u skupini Moluka (pokrajina Maluku Utara), Indonezija; 17 800 km², 667 161 st. (2010). Nepravilna je oblika, vrlo razveden; sastoji se od četiriju poluotoka, razdvojenih trima velikim zaljevima. Građen je od mezozojskih i tercijarnih naslaga; najviši je vrh aktivni vulkan Gamkonora (1635 m). Poljoprivreda u primorskoj ravnici; gorje je obraslo vlažnom tropskom šumom. Uzgajaju se šećerna trska, kava, duhan, riža, kukuruz, sago, kokosova palma, tropsko voće i mirodije (muškatni orah, cimet, papar). Stanovnici se u primorju bave ribarstvom i lovom na biserne školjke. Prvotne stanovnike (Alfuri i Papue) potisnuli su Malajci iz primorja u unutrašnjost otoka. Ležišta zlata, ruda nikla i kobalta. Glavno je naselje Tobelo na sjeveru otoka; Sofifi na zapadnoj obali administrativno je središte pokrajine (od 2010). – Portugalci su na otok stigli 1551. Od 1683. pod utjecajem Nizozemaca; za II. svjetskog rata zauzeli ga Japanci. Potkraj 1990-ih teški sukobi između muslimana i kršćana.

Citiranje:

Halmahera. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 16.4.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/halmahera>.