struka(e):
Gustavsson, Sven
švedski jezikoslovac
Rođen(a): ?, 1. VI. 1938.
Umr(la)o: Uppsala, 12. II. 2013.

Gustavsson [gʉ'stavsɔn], Sven, švedski jezikoslovac (?, 1. VI. 1938Uppsala, 12. II. 2013). Nakon studija slavistike u Uppsali, usavršavao se na sveučilištima u više slavenskih zemalja (među ostalim, godinu dana studirao je i u Zagrebu), pa aktivno vlada gotovo svim slavenskim jezicima (ruski, poljski, češki, makedonski, bugarski, rusinski i dr.), s kojih povremeno prevodi na švedski. Objavio radove o poredbenopovijesnome slavenskom jezikoslovlju, o slavenskim standardnim jezicima te o jezičnim značajkama pojedinih pisaca, o »malim« slavenskim jezicima (rusinski), o jezičnim kontaktima. Uredio i izdao više zbornika o mnogojezičnosti i multietničnosti. Nakon raspada višenacionalnih država u srednjoj i istočnoj Europi, u mnogobrojnim radovima istraživao uzroke i posljedice raspada. Redoviti je član Švedske kraljevske akademije. Glavna djela: Naglasne paradigme sadašnjega vremena u južnoslavenskome (Accent Paradigms of the Present Tense in South Slavonic, 1969), Solženjicinov jezik (Solzenycin’s språk, 1971), Rusini u Jugoslaviji i njihov jezik (Rusinerna i Jugoslavien och deras språk, 1975), Autorstvo »Tihoga Dona« (The Autorship of The Quiet Don, u suradnji, 1976), Bjelorusija: mnogojezična država u istočnoj Europi (Belarus: a Multilingual State in Eastern Europe, 1995), Hrvatski, srpski i bošnjački u novim pravopisima (Kroatiska, serbiska och bosniska i de nya ortografierna, 1999).

Citiranje:

Gustavsson, Sven. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/gustavsson-sven>.