TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Amu-Darja

Amu-Darja (tadžički Amudarë, turkmenski Amyderýa, uzbečki Amudaryó, ruski Amudar’ja, arapski Džajhun/Ǧayḥūn), rijeka u središnjoj Aziji, u Afganistanu, Tadžikistanu, Turkmenistanu i Uzbekistanu; duga 1415 km, porječje obuhvaća oko 309 000 km². U gornjem toku granična rijeka Afganistana s Tadžikistanom, Uzbekistanom i Turkmenistanom, a u donjem toku djelomično između Uzbekistana i Turkmenistana. Nastaje spajanjem tokova Pjandža i Vahša; s Vakhanom, izvorišnim tokom Pjandža, duga je 2540 km. Nekoć se prostranom deltom ulijevala u Aralsko jezero; zbog intenzivnog korištenja vode za natapanje poljoprivrednih površina (pamuk, žitarice; Karakumski kanal, Amu-Buharski i dr.) i isparavanja donosi vrlo malo vode Aralskom jezeru, koje se zbog toga znatno smanjilo, pa u nekadašnjoj delti nastaju periodična jezera. Vodom je najbogatija rijeka središnje Azije; u Atamyratu (prije Keri) prosječni protok iznosi 2000 m³/s. Pritoke (Kafirnigan, Surhan-Darja i dr. s desna i Kunduz-Darja s lijeva) prima samo u gornjem toku; nizvodno od utoka Surhan-Darje teče Turanskom nizinom i ne prima nijedan pritok; svojom dolinom dijeli pustinju Kizilkum na sjeveroistoku od pustinje Turkmenski Karakum na jugozapadu. Nivalno-glacijalni režim (otapanje snijega i leda u Pamiru) osigurava najveću količinu vode u toplom dijelu godine. Iskorištava se i za dobivanje električne energije (nekoliko hidroelektrana, uglavnom na izvorišnim tokovima Vahš i Pjandž). Nekoć plovna od Türkmenabata (prije Čardžou) do ušća; plovidbu otežavaju pličine (veliki nanosi); u blizini Atamyrata taloži oko 210 milijuna tona godišnje. Glavna pristaništa Atamyrat i Türkmenabat. Antičko ime Amu-Darje bilo je Oks (latinski Oxus, grčki Ὦξος, ksos).

Citiranje:
Amu-Darja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 11. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2375>.