govorne smetnje

govorne smetnje, raznoliki poremećaji ljudskoga sporazumijevanja govorom. Mogu nastati zbog oštećenja moždanih centara za govor, živčanih putova između mozga i govornih organa, kao i samih govornih organa. Pri oštećenju inervacije ili funkcije organa koji proizvode glas, tj. glasnica, nastaje disfonija (→ promuklost) ili čak afonija. Pri poremećaju inervacije ili oštećenju samih organa koji osiguravaju jasan i razgovjetan izgovor riječi, samoglasnika i suglasnika (jezik, usne, obrazi), javljaju se različiti oblici poremećaja jasna izgovaranja riječi (→ dizartrija; anartrija) ili pak nesposobnost pravilnog izgovaranja pojedinih suglasnika (dislalija, nazvana i tepanje), npr. nepravilno izgovaranje glasa s (sigmatizam) ili glasa r (rotacizam), pa čak i nemogućnost oblikovanja glasova (→ alalija). Teškoće ili nemogućnost izražavanja govorom ili pak teškoća ili nemogućnost razumijevanja govora nazivaju se afazijom, a nesposobnost govorenja zbog intelektualne manjkavosti alogija. Ponavljanje slogova, riječi ili cijelih rečenica zove se palilalija. Osobita je karakteristična govorna smetnja mucanje.

govorne smetnje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 1.4.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22889>.