STRUKE:

govorne smetnje

govorne smetnje, raznoliki poremećaji ljudskoga sporazumijevanja govorom. Mogu nastati zbog oštećenja moždanih centara za govor, živčanih putova između mozga i govornih organa, kao i samih govornih organa. Pri oštećenju inervacije ili funkcije organa koji proizvode glas, tj. glasnica, nastaje disfonija (→ promuklost) ili čak afonija. Pri poremećaju inervacije ili oštećenju samih organa koji osiguravaju jasan i razgovjetan izgovor riječi, samoglasnika i suglasnika (jezik, usne, obrazi), javljaju se različiti oblici poremećaja jasna izgovaranja riječi (→ dizartrija; anartrija) ili pak nesposobnost pravilnog izgovaranja pojedinih suglasnika (dislalija, nazvana i tepanje), npr. nepravilno izgovaranje glasa s (sigmatizam) ili glasa r (rotacizam), pa čak i nemogućnost oblikovanja glasova (→ alalija). Teškoće ili nemogućnost izražavanja govorom ili pak teškoća ili nemogućnost razumijevanja govora nazivaju se afazijom, a nesposobnost govorenja zbog intelektualne manjkavosti alogija. Ponavljanje slogova, riječi ili cijelih rečenica zove se palilalija. Osobita je karakteristična govorna smetnja mucanje.

Citiranje:
govorne smetnje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 9. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22889>.