TRAŽI DALJE:
STRUKE:

gotica

ilustracija
GOTICA

gotica, latinično pismo kasnoga sr. vijeka. Počelo se razvijati u XI. st. u sjev. Francuskoj iz karolinške minuskule, koja već i sama pokazuje izvjesno lomljenje linija pri oblikovanju pojedinih slova. Do još jačega lomljenja linija došlo je zbog upotrebe guščjih pera koja su (oko 1260) zamijenila kalane drvene štapiće. Od XIII. do XV. st. gotica je bilo pismo zajedničko cijeloj zap. Europi. Gotica je u Italiji i Francuskoj općenito oblija (rotunda), dok je u Njemačkoj, Nizozemskoj i Engleskoj mnogo oštrija (tekstura). U paleografiji se obično razlikuje: liturgička gotica (u kantualima i sličnim liturgijskim knjigama), knjižna gotica (redovito u kodeksima) i kurzivna gotica nepravilnih oblika, teško čitljiva; upotrebljavala se u pismima i ispravama, ali i u knjigama. Bastarda, poseban tip gotice, predstavlja sredinu između knjižnog i kurzivnoga pisma. Sa slovima gotskog oblika započela je i tiskarska djelatnost; upotrebljavali su ih prvi tiskari J. Gutenberg, J. Fust i Peter Schöffer u svojim prvotiscima (Sibilinske knjige, Donatova gramatika, Biblija). Poslije se zvala i Schwabacher-pismo, a od XVI. st. i fraktura. I u našim je krajevima gotica (knjižna i kurzivna) bila u općoj upotrebi kao i u cijeloj zap. Europi (u XIII–XV. st.): u sjev. Hrvatskoj i Sloveniji prevladavao je uglasti, a u Dalmaciji obli tip gotice. U XVI. st. u Italiji goticu potiskuje humanistika. Humaniste je oduševljavalo staro pismo (→ antikva); tada nastaje i preziran izraz gotica (scriptura gothica), jer su u to vrijeme gotski i gotički bili sinonimi za barbarski. Gotica (fraktura) dalje se razvijala u srednjoj i sjev. Europi u XVI–XVII. st. (u Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj, Švedskoj, Finskoj i dr.), ali u XVIII. st. prodire i onamo jednostavnija antikva. Najdulje se gotica održala u Njemačkoj, gdje su oba pisma (gotica i latinica) bila u paralelnoj upotrebi do sred. XX. st., kada se gotica iz praktičnih razloga napušta.

Citiranje:
gotica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 25. 10. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22841>.