gospodarstvo, pribavljanje, raspolaganje i upravljanje sredstvima i sposobnostima pojedinaca ili ljudskih zajednica radi zadovoljavanja njihovih potreba i želja. Gospodarske su djelatnosti isprepletene i međuovisne, a putem podjele rada, razmjene, organizacije proizvodnje i upravljanja čine temelj društv. života. S obzirom na razinu i nositelje gosp. djelatnosti razlikujemo individualno, obiteljsko i gospodarstvo trgovačkih društava, te lokalno, regionalno, nacionalno i svj. gospodarstvo. Na stanje i razvoj gospodarstva utječu raspoloživost prirodnih i proizvedenih sredstava, ljudsko znanje i sposobnosti njegove uporabe kao i organizacijski oblici i društv. institucije koje reguliraju i usmjeruju gospodarske napore te raspodjela njihovih rezultata. Temeljno je načelo dobra gospodarenja racionalna uporaba oskudnih sredstava, tj. težnja da se željeni učinak postigne minimalnim utroškom raspoloživih sredstava, odnosno da se s danim sredstvima postigne maksimalan korisni učinak. To se načelo još naziva i načelom ekonomiziranja. Proučavanjem načela, zakona, odnosa i stanja gospodarstva bavi se ekon. znanost, koja je, ovisno o području na koje se primjenjuje kao i o metodološkom pristupu, poznata pod različitim nazivima kao što su ekonomija, polit. ekonomija, društv. ekonomija, ekonomika. Riječ ekonomija, od koje su nastale i druge izvedenice, dolazi od grčkih riječi οἶϰος: kuća, dom i νόμος: zakon, običaj, red, a znači kućanstvo, upravljanje obiteljskim domom i imanjem, u što se ubraja sva imovina u domu i izvan njega. Svrha je vođenja kućanstva pribavljanje i racionalna uporaba dobara za zadovoljenje potreba i želja članova obitelji. Aristotel je razlikovao ekonomiju od krematistike, djelatnosti i umijeća stjecanja bogatstva. U modernim uvjetima života i rada takvo odvajanje zadovoljavanja potreba od želje za stjecanjem bogatstva nije provedivo. Moderno se gospodarstvo uglavnom vodi putem poduzeća, jedinica kojima je osnovni cilj zarada, profit, tj. povećanje bogatstva, ali putem prodaje dobara i usluga drugima, pa je sve teže odrediti razliku između zadovoljavanja potreba i stjecanja bogatstva, tim više što se i individualne potrebe najčešće zadovoljavaju dohotkom zarađenim prodajom dobara i usluga drugima za novčanu naknadu. Upravljanje sredstvima i sposobnostima za pribavljanje dobara i usluga može biti privatno, kada to čine privatne osobe vlastitim imetkom i za svoju korist, ili javno, kada to čine javne vlasti za opću korist, po čemu se razlikuje privatno od javnoga gospodarstva. Ukupnost gospodarske djelatnosti na teritoriju jedne države, bez obzira radi li se o javnom ili o privatnom gospodarstvu, naziva se narodnim ili društv. gospodarstvom.
