Amin, Ahmed (arapski Aḥmad Amīn [ami:'n]), egipatski povjesničar, filolog i folklorist (Kairo, 1. X. 1886 – Kairo, 30. V. 1954). Diplmirao islamsko pravo na kairskom Sveučilištu Al-Azhar, predavao arapski jezik i književnost na Kairskom sveučilištu, bio dugogodišnji urednik književnog časopisa Al-Ṯaqāfa. Najpoznatiji je po opsežnim historiografskim radovima iz ranoislamske i klasične arapske povijesti koji se oslanjaju na vrela VII–X. st. te djela klasične arapske historiografije, među kojima se ističe trilogija Zora islama (Faǧr al-Islām, 1929), Jutro islama (Ḍuḥá al-Islām, I–III, 1933–36) i Podne islama (Ẓuhr al-Islām, I–IV, 1945–55). U tim radovima posebno naglašava civilizacijsku ulogu Egipta u arapskoj i islamskoj povijesti. Napisao je i autobiografiju Moj život (Ḥayātī, 1950) te enciklopediju egipatskog folklora Rječnik egipatskih narodnih vjerovanja, običaja i izraza (Qāmūs al-‘ādāt wa-al-taqālīd wa-al-ta‘ābīr al-Miṣriyya, 1953). Mnogobrojni eseji koje je objavljivao u književnim i časopisima za kulturu okupljeni su pod naslovom Izobilje misli (Fayḍ al-ẖāṭir, I–X, 1939–56).
