Goldmann [go'ldman], Nahum, izraelsko-židovski političar i pisac (Wiszniew, 10. VII. 1894 – Bad Reichenhall, 29. VIII. 1982). Iz Poljske se doselio 1900. u Njemačku, gdje je djelovao u cionističkom pokretu, a 1922–34. bio je i glavni urednik Židovske enciklopedije (Encyclopaedia Judaica). Suosnivač Svjetskoga židovskoga kongresa 1932 (World Jewish Congress – WJC). Godine 1933. emigrirao je iz Njemačke, boravio u Ženevi kao predstavnik Židovske agencije (Jewish Agency) pri Društvu naroda (1935–40), potom u SAD-u (1940–64), pa u Izraelu, pridonijevši njegovu utemeljenju kao osobni predstavnik H. Weizmanna. Od 1951. biran je za predsjednika WJC-a (posljednji put 1975), a 1956–68. nalazio se na položaju predsjednika Svjetske cionističke organizacije (World Zionist Organization). Kao jedna od najistaknutijih židovskih ličnosti zastupao stajalište da Izrael može doći do mira sa svojim susjedima samo izravnim pregovorima s prvacima Egipta, Palestine, Sirije, SSSR-a i drugim čimbenicima međunarodne politike. Napisao: Autobiografija Nahuma Goldmanna (Autobiography of Nahum Goldmann, 1969), Židovski paradoks (Le Paradoxe juif, 1976), Sudbinska zajednica: Židovi u modernom svijetu: eseji, govori i članci (Community of Fate: Jews in the Modern World: Essays, Speeches, and Articles, 1977), Moj život kao njemačkog Židova (Mein Leben als deutscher Jude, 1980).
