gnosticizam (prema grč. γνωστıϰός: kοji spοznaje, spoznajni), religijsko-filozofski nauk koje se temelji na dualizmu, emanacionizmu i gnozi te nekim židovsko-kršćanskim sastavnicama. Javlja se u razdoblju od II. do V. st. na Bliskom istoku, gdje su se u kasnoj antici susretala iranska dualistička naučavanja, neoplatonizam te židovstvo i kršćanstvo. Raščlanio se u mnogobrojne sljedbe (oko 70. god.), a glavno mu je središte bila Aleksandrija. Zastupao je radikalni dualizam, nepomirljivu opreku između duha (grč. πνεῦμα) i materije (grč. ὕλη). Kršćanskomu i židovskomu stvaranju svijeta gnosticizam suprotstavlja složen lanac isijavanja (emanacije) eonâ, koji ide od dobroga Duha i zloga Demijurga do čovjeka i svijeta. Spasenje se postiže gnozom, dubokim prosvjetljenjem, kojim se čovjek iz tijela i kozmosa (kenoma, grč. ϰένωμα: praznina) vraća u pleromu (grč. πλήρωμα: punina), duhovni natkozmički zavičaj. Budući da je po gnosticizmu zlo kozmičke, a ne osobne naravi, odbacuju se etičke norme, a slijedi se bilo asketizam, kojim se utire put gnozi i duhovnom izbavljenju, bilo libertinizam, jer je duh po sebi čist, pa ga nikakvo zemaljsko blato ne može uprljati u osobnim postupcima. Sljedbenici (gnostici) dijele se u tri stupnja: hilici (tvarni), psihici (duševni) i pneumatici (duhovni). Samo su se pneumatici, putem gnoze, vratili svojemu duhovnom prapočelu, pleromi (punini). U širenju i naučavanju gnosticizma je zastupao ezoterizam, pa je razvio obilnu hermetičku literaturu i epigrafiku, osobito u Egiptu. Glavni su predstavnici gnosticizma Karpokrat iz Aleksandrije, Bazilid iz Sirije i Valentin iz Egipta. Crkveni oci, osobito Irenej, suprotstavili su se gnosticizmu jer je zastupao emanacionizam, a ne stvaranje svijeta, poricao zbiljskost utjelovljenja pa i smisao povijesti i ljudske zajednice u vremenu. Osim toga, gnosticizam je poricao osobnu odgovornost u grijehu i zlu. Ostavio je traga u nekim kršćanskim antičkim i srednjovjekovnim sljedbama. Za renesanse i prosvjetiteljstva tragovi gnosticizma susreću se u teozofiji i antropozofiji. U islamu je gnosticizam utjecao na sufizam i ismailite.
