Glavaš, Radoslav, hrvatski pisac i kulturni djelatnik (Drinovci kraj Ljubuškoga, BiH, 28. XI. 1867 – Humac kraj Ljubuškoga, 20. VII. 1913). Filozofiju i teologiju studirao u Rimu, Perugi i Innsbrucku; 1890. zaređen za svećenika; 1893. u Assisiju stekao naslov profesora teologije. Profesor na franjevačkoj bogosloviji na Širokom Brijegu i u Mostaru. Jedan od utemeljitelja Hrvatskoga dioničkog društva i Hrvatske dioničke tiskare te izdavač lista Osvit. God 1902. u Mostaru utemeljio Hrvatsko potporno društvo za pomoć siromašnim učenicima srednjih škola. Od 1904. tajnik mostarsko-duvanjskog i trebinjsko-mrkanjskoga biskupa P. Buconjića, a njegov vikar od 1910. Pisao je tekstove u obranu bosansko-hercegovačkih franjevaca. Glavna djela: Spomenica pedesetogodišnjice hercegovačke franjevačke redodržave (1897), Život i rad fra Rafe Barišića, naslovnog biskupa azotskoga i apoštolskog namjestnika u Bosni i Hercegovini (1900), Politika bosanskih i hercegovačkih franjevaca u prošlosti i sadašnjosti (I, 1904), Život Isusa Krista. Po evangjelistima i odabranim katoličkim piscima napisao o. Radoslav Glavaš (1908) i Biskup o. Paškal Buconjić. Prigodom tridesetgodišnjice biskupovanja 1880–1910 (1910).
