struka(e):
ilustracija
GLASINAC, votivna kolica, Beč, Naturhistorisches Museum

Glasinac, visoravan istočno od Sarajeva, čuvena po mnogobrojnim prapovijesnim nekropolama, grobnim tumulima (više od 1200) od nasuta kamenja i zemlje i po utvrđenim gradinama na okolnim uzvisinama. U rimsko doba i u srednjem vijeku obavljali su se u tim tumulima naknadni ukopi. Poznati su tumuli kraj Sokolca, Talina, Bandina brda, Potpećina, Šenkovića, Čitluka, a od gradina se ističu one kraj Kusača, Kotorišta, Prisoja. U tumulima ima i paljevinskih i skeletnih grobova, u kojima su nađeni mnogobrojni grobni prilozi (metalno oruđe, oružje i nakit, keramika). Iako se kod tih priloga radi pretežno o domaćim proizvodima, ipak ima među njima i predmeta uvezenih iz Grčke (kaciga, nazuvci, posude). Metalni predmeti s područja Glasinca pokazuju, unatoč mnogim analogijama sa susjednim kulturama istoga doba, niz lokalnih karakteristika. Zbog toga je za tu kulturu prihvaćen termin glasinačka kultura, kojoj se kontinuirani razvoj može pratiti od ranoga brončanog do mlađega željeznog doba. Nositelji glasinačke kulture pripadaju široj ilirskoj etničkoj zajednici, koja se sastojala od više plemenskih zajednica, među kojima su se isticali Autarijati.

Citiranje:

Glasinac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/glasinac>.