Gipius, Zinaida Nikolajevna

Gipius (Gippius) [gi’pius], Zinaida Nikolajevna (Nikolaevna) (pseudonim Anton Krajni/j/), ruska pjesnikinja (Beljov /Belëv/, Tulska gubernija, 20. XI. 1869Pariz, 9. IX. 1945). Podrijetlom iz njemačkog plemstva, u Petrogradu živjela u braku s D. S. Merežkovskim. Njihov je salon okupljao ruske simboliste iz kruga oko religiozno-filozofskog časopisa Novyj put. Godine 1919. emigrirala je sa suprugom. Lirsko joj se pjesništvo odlikuje religioznošću i filozofsko-psihološkim unutrašnjim dilemama, dok joj proza, pisana pod utjecajem Dostojevskoga, naginje misticizmu. Glavna djela: romani Đavolova lutka (Čërtova kukla, 1911), Roman-carevič (1913); drama Zeleni prsten (Zelënoe kol’co, 1916); memoarska proza Živa lica (Živye lica I–II, 1925) i dr.

Citiranje:
Gipius, Zinaida Nikolajevna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 15. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22064>.