Geitler [gại'tləɹ], Leopold (Lavoslav) Václav, češki slavist i paleograf (Prag, 18. X. 1847 – Döbling kraj Beča, 2. VI. 1885). U Pragu i Beču studirao slavistiku, poredbeno jezikoslovlje i klasičnu filologiju. Doktorirao 1870., a habilitirao se 1873. Od 1874. predavao je na Zagrebačkome sveučilištu. Iste godine postao je članom JAZU. Proučavao litavski jezik i njegovu važnost za slavistiku (Starobugarska fonologija s obzirom na litavski jezik – Starobulharská fonologie se stálým zřetelem k jazyku litevskému, 1873; Litavske studije – Litauische Studien, 1875). Zastupao tezu o starobugarskom podrijetlu staroslavenskoga te o postanku glagoljice iz rimske kurzive preko albanskog pisma (Albanska i slavenska pisma – Die albanesischen und slavischen Schrifte, 1883). Nakon boravka na Sinaju objavio je psaltir i euhologij, dva čuvena glagoljska rukopisa. Utemeljio studij staroslavenskog jezika i poredbenoga jezikoslovlja na zagrebačkome Filozofskom fakultetu.