Frisch, Max

Frisch [friš], Max, švicarski književnik (Zürich, 15. V. 1911Zürich, 4. IV. 1991). Duhovni učenik L. Pirandella, B. Brechta i Th. Wildera, dramatičar, pripovjedač i esejist, uz F. Dürrenmatta istaknut predstavnik suvremenoga švicarskoga kazališta. Njegove su stilske kategorije groteske i parabola. Središnji mu je motiv problem »etiketirane osobnosti«, predodžbe koju sredina stvara o pojedincu zbog nacionalne, vjerske ili ideološke predrasude (drama Andorra, 1961). Srodan motiv obilježava groteskne komade Kineski zid (Die chinesische Mauer, 1947) i Don Juan ili Ljubav za geometriju (Don Juan oder Die Liebe zur Geometrie, 1953., nova verzija 1961), u kojima se povijesne i književne osobnosti suočavaju s mentalnim »slikama« koje o njima postoje u javnosti. Među pripovjednim djelima svjetski uspjeh postigao je roman Homo Faber (1957), priča o sudbini tehnokrata kojemu egzistencijalna iskustva bude spoznaju da se životna zbilja otima racionalnomu poretku. Ostali istaknuti romani Stiller (1961) i Neka mi ime bude Gantenbein (Mein Name sei Gantenbein, 1964) te drame Gospon Horvat i palikuće (Herr Biedermann und die Brandstifter, 1956), Biografija (Biographie, 1967) i Triptih (Triptychon, 1978). Važna razmatranja sadrže i njegovi Dnevnici (Die Tagebücher, 1983).

Citiranje:
Frisch, Max. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 27. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20683>.