fiducija (lat. fiducia: povjerenje; zalog), u rim. pravu, ugovor koji nastaje tako što jedna stranka, fiducijant (fiducians), predaje drugoj stranci, fiducijaru (fiduciarius), neku stvar u vlasništvo, a fiducijar se obvezuje vratiti tu istu stvar u vlasništvo fiducijantu nakon isteka određenog roka ili ispunjenja određenog uvjeta. Razlikovale su se fiducia cum amico, tj. prijenos vlasništva stvari na fiducijara poradi njezine ostave (depositum) ili posudbe (commodatum) te fiducia cum creditore, tj. prijenos vlasništva stvari na fiducijara poradi osiguranja određene tražbine koju fiducijar ima prema fiducijantu. Fiducijarni prijenos vlasništva poradi osiguranja tražbine poznaje i suvremeno privatno pravo.
