struka(e):

federalisti (franc. fédéraliste, prema lat. foedus, genitiv foederis: savez), pristaše federalizma. U Austro-Ugarskoj Monarhiji, pristaše političkog pokreta koji je išao za tim da pojedine krunske zemlje dobiju samostalnost. U Francuskoj 1793. zvali su se federalistima žirondinci, jer im je bio cilj da pojedinim francuskim pokrajinama osiguraju veću samostalnost prema Parizu i centralnoj vlasti. U SAD-u, federalisti su bili jedna od prve dvije političke stranke. Federalisti su pristaše Ustava od 1787. i zagovornici jake, centralizirane federalne vlasti, s izrazitim aristokratsko–konzervativnim težnjama. Uporište im je bilo na sjeveroistoku SAD-a. Kao stranka su se oblikovali kroz kongresne rasprave o odnosu prema Velikoj Britaniji (1794), a bili su za uspostavljanje što boljih odnosa s Velikom Britanijom kako bi osigurali unutrašnju stabilnost i uspješniju vanjsku politiku. Zauzimali su se za čvršći oblik povezivanja država članica, odnosno za federaciju koja jamči vanjsku sigurnost federalne države, smanjuje sukob među članicama, osigurava jedinstveno tržište i slobodu kretanja ljudi. Ta se koncepcija smatra temeljem suvremenoga federalizma. Najpoznatiji politički vođe federalista bili su A. Hamilton, J. Madison i J. Adams. Federalisti su bili na vlasti do 1801. A. Hamilton, J. Madison i J. Jay teorijski su tumačili Ustav SAD-a, a svoja su stajališta objavili (85 eseja) u Federalističkim spisima (The Federalist, 1787–88). Federalistima su se od samoga početka suprotstavili tzv. antifederalisti, pristaše prava država, kojima je središte bilo na jugu SAD-a, a predvodio ih je Th. Jefferson. Od 1794. činili su tzv. Demokratsko–republikansku stranku. Federalisti su bili na vlasti do 1801., a kao politička stranka već 1817. nisu imali nikakva značenja.

Citiranje:

federalisti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/federalisti>.