Europska središnja banka (engleski European Central Bank, akronim ECB), nadnacionalna monetarna institucija zadužena za provođenje jedinstvene monetarne politike EU-a u zajedničkom interesu zemalja članica. Nastala je u trećoj fazi ostvarivanja Ekonomske i monetarne unije (EMU) 1. I. 1999. iz Europskoga monetarnog instituta (EMI) i na čelu je Europskoga sustava središnjih banaka (European System of Central Banks – ESCB) – zajedničke monetarne vlasti u EMU-u, koji se sastoji od nacionalnih središnjih banaka zemalja članica i Europske središnje banke. Monetarna se politika osmišljava u ECB-u, a provodi se putem ESCB-a i nacionalnih središnjih banaka. Prema povelji o osnivanju (osnivačkom statutu) iz Maastrichtskoga sporazuma, ECB ima primarni cilj očuvanja stabilnosti cijena mjerenih harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (Harmonized Index of Consumer Prices – HICP) koje izračunava Eurostat, statistički ured Europske unije. Za ostvarenje toga cilja koristi se trima instrumentima monetarne politike: politikom otvorenoga tržišta, eskontnom politikom i politikom obveznih rezervi. Politika obveznih rezervi drži se radi likvidnosti i sastoji se od držanja 2% iznosa: depozita do 2 godine (od ne-banaka), obveznica do 2 godine i vrijednosnica na tržištu novca. Eskontna politika sastoji se od lombardnih prekonoćnih kredita i depozita. Politika otvorenoga tržišta sastoji se od »glavnog instrumenta« (tjednih tendera – za otkup/reotkup u trajanju od 2 tjedna, s minimalnim iznosom od 1 milijuna eura) i »osnovnog instrumenta« (mjesečnih tendera – za otkup/reotkup u trajanju od 3 mjeseca s minimalnim iznosom od 10 000 eura) te neredovitih tendera i bilateralnih transakcija između ESCB-a i nacionalnih središnjih banaka. Seigniorage ili neto profit koji bude ostvarivao ECB od kreiranja novca dijelit će se zemljama članicama prema kapitalu uplaćenom u ECB (koji je određen na temelju BDP-a i populacije zemalja članica). Kapital ECB-a iznosi oko 4 milijarde eura, ali je omogućeno povećanje kapitala po potrebi. Povećanje će se kapitala svakako dogoditi pri svakom proširenju EMU-a, čime će se novim zemljama članicama EMU-a omogućiti udio u vlasništvu i upravljanju ECB-om, ali ih ujedno i obvezati na zajedničku monetarnu politiku. Nadzor banaka ostaje u ingerenciji nacionalnih monetarnih vlasti, odnosno nacionalnih središnjih banaka.