abrazija (lat. abrasio: struganje, od glagola abradere: strugati).
1. U geologiji, razorno djelovanje morskih i jezerskih valova od čega se na strmim obalama stvaraju strmci (klifovi) i terase.
2. U medicini, spontano skidanje površinskih slojeva kože ili sluznice trošenjem; kirurško struganje kože ili sluznice radi dijagnoze ili liječenja. Abrazija zuba, progresivno trošenje tvrdih tkiva zubne krune (cakline i dentina) koje može napredovati sve do razine zubnog mesa. Postoji kao fiziol. pojava kod mliječnih zuba ili patološka kod noćnog škripanja zuba. Istrošenost zuba prati povećana osjetljivost na toplinske i kemijske podražaje.
3. U tehnologiji, uklanjanje površinskog sloja u postupcima mehaničke obrade materijala odvajanjem čestica s pomoću abraziva radi oštrenja, postizanja točnosti izmjera, glatkoće ili sjaja. (→ brušenje; glačanje; poliranje)