epanalepsa (grč. ἐπανάληψıς: ponavljanje, opetovanje, podvostručivanje), figura ponavljanja jedne ili više riječi na početku, u sredini ili na kraju iskaza. Kako se za tu pojavu u klasičnoj retorici i gramatici rabe mnogi nazivi (geminacija, palilogija, anadiploza itd.), epanalepsom se od renesanse nadalje nastoji označiti tek istovjetan početak i kraj retka, rečenice ili strofe.
