empatija

empatija (em- + -patija), u psihologiji, 1) kognitivno razumijevanje čuvstava i položaja druge osobe (npr. situacije u kojoj se nalazi, patnje koju podnosi, ugroženosti koju doživljava); 2) emocionalno uživljavanje u osjećaje druge osobe. To uživljavanje omogućava gledanje svijeta »njezinim očima«, što je posebice važno tijekom psihologijskoga savjetovanja i psihoterapije. Naziv je skovao E. B. Titchener a prvi upotrijebio Th. Lipps (1897) za potrebe tumačenja psihološke dimenzije u estetičkoj prosudbi umjetnosti. – U književnom se djelu empatija očituje svojevrsnim čitateljevim uživljavanjem u predočeni svijet uz istodobno izuzimanje iz situacije čitanja. Kao pokazatelj uspostavljene empatije obično se uzima čitateljeva prožetost tuđim osjećajima (epskoga ili dramskog lika, lirskoga subjekta i sl.). Potreba za uvođenjem pojma empatije povezana je s korjenitom promjenom koja je nastupila s masovnim širenjem pismenosti i napuštanjem prakse javnoga čitanja književnih djelâ. Povlačenje u privatnost i individualizacija recepcije u ozračju romantizma i klasičnoga njemačkog idealizma otvorili su put konceptualizaciji osjećaja kao pounutrenog umjetničkog učinka.