eliksir (srednjovj. lat. elixir/ium/ < arap. al-iksīr: kamen mudraca, odnosno suha tvar s magičnim svojstvima < grč. ξήρıον: suho /ljekovito sredstvo/).
1. Sredstvo za koje su alkemičari vjerovali da može pretvoriti kovine u zlato (»kamen mudraca«); supstancija s pomoću koje bi se mogao produžiti život na neodređeno vrijeme (eliksir života); »sveopći lijek, svelijek« (panacea); naziv za razne magične, osobito »ljubavne« napitke. Kao književni motiv javlja se kod E. Th. A. Hoffmanna (Đavolji eliksiri), H. Balzaca (Eliksir duga života) i dr.
2. U ljekarništvu, nekadašnji naziv za iscrpine različitih droga (tinkture) koje su terapijski smatrane osobito vrijednima.
