Đurđev, Branislav, srpski povjesničar (Srijemski Karlovci, 4. VIII. 1908 – Novi Sad, 26. II. 1993). Povijest i orijentalnu filologiju diplomirao 1934. na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je 1952. i doktorirao. Kao kustos Zemaljskoga muzeja u Sarajevu radio 1939–41. te 1946–50. Od 1950. do 1957. izvanredni, potom do umirovljenja 1973. redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Proučavao razdoblje osmanske vladavine u južnoslavenskim zemljama, osobito u Srbiji i Crnoj Gori, objavljivanjem arhivske građe i povijesnom metodologijom. Glavna djela: Turska vlast u Crnoj Gori u XVI i XVII veku (1953), Uloga crkve u starijoj istoriji srpskog naroda (1964), Postanak i razvitak brdskih, crnogorskih i hercegovačkih plemena (1984), Jugoslovenske zemlje pod turskom vlašću (do kraja XVIII vijeka) (koautor M. Vasić, 2005).
