dvorska luda, na vladarskim dvorovima u srednjem i na početku novoga vijeka, dosjetljiv čovjek koji je zabavljao društvo svojim grotesknim vladanjem, rugalicama, šalama i smjelim kritikama. Već u starom vijeku neki istočnjački vladari i makedonski kralj Filip II. imali su dvorske lude; u srednjem vijeku spominju se na dvoru kalifa Haruna Al-Rašida, meksičkoga kralja Montezume i mnogih europskih vladara i feudalaca. Dvorska luda vrlo je često bio čovjek fizički deformiran, patuljak i sl.; oblačio se u posebno, upadljivo ruho, a obično je uživao veliku slobodu izražavanja i kritike. Dvorskih luda bilo je na svim europskim dvorovima do XVIII. st. (u Francuskoj su od Filipa II. Augusta imali službenu titulu fou du roi, ukinutu 1662). U Njemačkoj (Hofnarr) i Rusiji (pridvornyj šut) održali su se do XIX. st. Lik dvorske lude poslužio je kao motiv u mnogim književnim djelima (Shakespeare, A. E. Poe, V. Hugo, A. Dumas i dr.), u slikarstvu (H. Holbein, D. Velásquez, F. Hals i dr.), operi (G. Verdi Rigoletto, prema Hugoovu Kralj se zabavlja).
