struka(e): |

dvor.

1. Vladarov dom, odličnija građevina u kojoj stanuje vladar sa svojom obitelji i dvorjanicima i koja je ujedno njegova službena rezidencija. Dvorovi su se u starije doba selili od mjesta do mjesta, tek su u kasnom srednjem vijeku nastale stalne rezidencije. Od renesanse vladari su gradili dvorove u gradovima, gdje su postali njihova stalna sjedišta. Renesansa i barok dali su dvorovima osobito raskošne oblike (Heidelberg, Escorial, Versailles, Schönbrunn, Potsdam); u srednjovjekovnim komunama nazivom dvor označivala se palača u kojoj je bilo sjedište komunalne vlasti: knežev dvor.

2. Manja jednostavna plemićka kuća (curia nobilitaris) ili sjedište crkvene župe: plemićki dvor, župni dvor.

3. Skup osoba koje su u izravnoj službi i pratnji vladara ili članova vladarove obitelji. Pojedinci iz pratnje imali su u srednjem vijeku određene funkcije (komornik, peharnik, konjušar itd.), a s vremenom su preuzeli funkcije upravnog i vojnog značaja. U vladarov dvor pripadali su, osobito u renesansi, i umjetnici, književnici i učenjaci. Dvorovi su imali strogo utvrđen ceremonijal; poneki europski dvorovi davali su u pojedinim razdobljima ton ceremonijalu ostalih dvorova (francuski i burgundijski u srednjem vijeku, talijanski u doba renesanse, španjolski u XVI–XVIII. st., pa od XVII. st. ponovno francuski).

Citiranje:

dvor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/16781>.