Dujšin, Dubravko

ilustracija
DUJŠIN, Dubravko
ilustracija1ilustracija2

Dujšin, Dubravko, hrvatski glumac, redatelj i kazališni pedagog (Zadar, 12. IX. 1894Zagreb, 30. I. 1947). Nakon školovanja u Milanu i vojne službe za I. svjetskog rata, 1919. došao u Zagreb, gdje je završio Državnu glumačku školu B. Gavelle (1922) i postao stalnim članom Drame HNK-a (ravnatelj 1937–39). Isprva uglavnom tumačio uloge mladih ljubavnika, nastupao i u opernim, operetnim te baletnim predstavama, a istaknuo se u herojsko-klasičnom repertoaru: Marko Antonije (W. Shakespeare, Antonije i Kleopatra), Lear (Shakespeare), Macbeth (Shakespeare), Tezej (J. Racine, Fedra), Egmont (J. W. Goethe). Najširi je raspon uloga ostvario u izvedbama hrvatskih djela: Križovec (M. Krleža, U agoniji), Leone i Ignjat Glembay (Krleža, Gospoda Glembajevi), Marko Barić (M. Begović, Bez trećega), Hasanaga (M. Ogrizović, Hasanaginica), Orsat (I. Vojnović, Dubrovačka trilogija), Dmitar Hvaranin (D. Demeter, Teuta), Matija Gubec (M. Bogović), Redovnik (I. Gundulić, Dubravka), Dundo Maroje (M. Držić). Vrsnu karakternu komiku pokazao je i kao Tartuffe (Molière). Posebnu sklonost scenskomu realizmu očitovao je u ruskom repertoaru: Porfirij Petrovič (F. M. Dostojevski, Zločin i kazna), Glumac (M. Gorki, Na dnu). Istaknuo se i interpretacijama Borkmana (H. Ibsen, Johan Gabriel Borkman) i Dantona (G. Büchner, Dantonova smrt). Nastupao i u pučkoj te salonskoj komediji; ni na vrhuncu karijere nije odbijao epizodne uloge, pretvarajući ih u iznimne minijature. Razbijajući predrasude o glumačkim »fahovima«, pripadao je tipu modernog europskoga glumca i zasnovao stil »zagrebačke glumačke škole«. Okušao se i kao redatelj (Euripid, L. Pirandello, Begović) i prevoditelj (Pirandello, C. Goldoni, A. Moravia), nastupao kao recitator, predavao na Glumačkoj školi. Glumio i na filmu: Paramountove parade (1930), Slavica (1947., V. Afrić). God. 1977. utemeljena je Nagrada »Dubravko Dujšin« za dostignuća u kazalištu.

Citiranje:
Dujšin, Dubravko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 3. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16535>.