Dujmušić, Josip, hrvatski kulturni djelatnik i znanstvenik (Polja kraj Travnika, BiH, 21. VIII. 1874 – Zagreb, 14. X. 1942). Studij klasične i slavenske filologije započeo u Innsbrucku i dovršio u Beču (1898), gdje je i doktorirao 1900. Službovao na školama u Bihaću (1900–03), Sarajevu, Banjoj Luci i Tuzli (1904–14), Derventi (1914–19), Varaždinu (1920–25), Kotoru i Zagrebu (do umirovljenja 1933). Autor mnogobrojnih studija, rasprava, osvrta, polemika i prikaza iz hrvatske književne prošlosti, kulturne povijesti, jezikoslovlja, narodne poezije, povijesti školstva i nastave. Središnju istraživačku pozornost posvećivao jezikoslovlju, zalažući se za jezičnu i pravopisnu reformu te tražeći čišćenje hrvatskoga jezika od stranih utjecaja. Gorljiv protuvukovac, pristaša hrvatskog tradicionalizma i usmjerenosti prema zapadnoeuropskom kulturnom krugu. Dao velik prinos promicanju znanstvene misli o hrvatskom jeziku. U rukopisu ostavio djelo Narod ili značaj – zla sudbina ili zao duh. Glavna djela: O sukladnosti slovjenskih poslovica (1904), Nauka o pjesništvu (1906), Nauka o prostoj rečenici (1908), Repetitorij hrvatske slovnice (1933), Loši tragovi naših gimnazija (1934) i dr.
