duhovne znanosti (njemački Geisteswissenschaften, također kulturne ili povijesne znanosti), pojam nastao sredinom XIX. st., kada je Schiel, prevodeći Logiku J. S. Milla, tim pojmom preveo njegov izraz moral science. Tim se pojmom označuje istraživanje svih tvorevina ljudskoga duha, kulturne tvorevine i područja kulture kao što su znanost, gospodarstvo, umjetnost, religija, država. Zato u duhovne znanosti ulaze povijest, filologija, teologija, etika i estetika, a psihologija zauzima prijelazno mjesto između duhovnih i prirodnih znanosti. U svojem djelu Uvod u duhovne znanosti (Einlietung in die Geisteswissenschaften, 1833) W. Dilthey je pokušao dosljedno razdvojiti prirodne i duhovne znanosti i izgraditi njihovu samostalnu metodiku. Za njega su duhovne znanosti one koje za svoj predmet imaju društveno-povijesnu zbiljnost, a njihova se zadaća sastoji u naknadnom doživljavanju duhovnih očitovanja, dok se po E. Sprangeru duhovne znanosti bave transsubjektivnim i kolektivnim duhovno-povijesnim tvorevinama koje su iznad pojedinca te duhovnim normama za pojedinca i njegov duhovno-kulturni život i stvaralaštvo.
