struka(e):
ilustracija
DRVOREZBARSTVO, korske klupe u splitskoj katedrali

drvorezbarstvo, tehnika ukrašavanja drva plitkim ili dubokim rezom; dolazi do izražaja napose pri izradbi predmeta umjetničkoga obrta (klupe, ormari, škrinje, sitna plastika). Za rezbarije se upotrebljavaju tvrde i otporne vrste drva (čempresovina, hrastovina, orahovina). Drvo se često premazuje bojom ili pozlatom, pa je polikromija sastavni dio drvorezbarstva.

Najstariji poznati primjerci drvorezbarstva sačuvali su se u starom Egiptu (figurice svećenika). U antičkoj Grčkoj drvorezbarstvo je imalo veliku primjenu (škrinja iz Olimpije, VI. st. pr. Kr.); slična se praksa nastavila i u rimsko doba (lutke iz Tivolija). U ranome srednjem vijeku drvorezbarsko umijeće postalo je veoma važno. Isticala su se velika, ukrašena drvene vratnice crkvenih vrata (Sv. Sabina u Rimu, 430). Na sjeveru Europe Vikinzi su u IX. st. rezbarenim ukrasima brodova i saonica dosegnuli najviši stupanj skandinavske umjetnosti.

U predromanici se drvorezbarstvo ponovo javilo pri ukrašavanju crkvenih vrata (Sv. Marija u Kölnu, XI. st.); iz toga je doba i najstariji primjerak ormara. Iz romanike i gotike ističu se mnogobrojne korske klupe i sjedala, kojih ima po cijeloj Europi. U XIV., XV. i XVI. st. drvorezbarstvo je obilježeno izradbom oltara; isprva su to bili mali retabli, a od poč. XIV. st. nastali su bogato rezbareni krilni oltari. U doba renesanse drvorezbarstvo stagnira (osim raskošna namještaja os. škrinja cassone). Talijanski barok odsudno je utjecao na europsko drvorezbarstvo.

U Indiji, Kini i Japanu drvorezbarstvo je sastavni dio tradicionalne arhitekture (likovi ratnika i božanstava). Poznaje ga i pretkolumbovska Amerika, a umjetnost crne Afrike obiluje drvorezbarskim predmetima (maske, likovi ratnika).

Najstariji primjerci drvorezbarstva u Hrvata potječu s kraja VIII. st. (ornamenti iz crkve sv. Donata u Zadru). Vrsnoću svjetskih razmjera imaju vratnice splitske katedrale, koja je 1214. izradio A. Buvina. Drvorezbarstvo u hrvatskom priobalju karakteriziraju drvena raspela te os. korska sjedala i pozlaćeni poliptisi; pojavljuje se i svjetovni namještaj (škrinje, ormari). U zadarskoj katedrali sjedala je radio M. Moronzon (1418), pjevalište trogirske katedrale I. Budislavić (1440); korska sjedala ima crkva sv. Križa na Čiovu, franjevačka crkva iznad Orebića i dr. Ističe se i veliki poliptih u franjevačkom samostanu u Puli (XV. st.). Barokno se drvorezbarstvo pretežno odnosi na crkveni namještaj; ističu se korske klupe pavlinske crkve u Lepoglavi i franjevačke crkve u Našicama.

Citiranje:

drvorezbarstvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/drvorezbarstvo>.