Društvo Svetog Rafaela za hrvatske iseljenike, osnovano u Zagrebu 1913. na poticaj zagrebačkoga nadbiskupa A. Bauera. Predsjednik društva bio je J. Šilović, a temeljna mu je zadaća bila da se brine za očuvanje duhovnih vrijednosti u hrvatskih iseljenika. Tijekom I. svjetskog rata i u međuraću rad društva bio je zamro, a obnovio se 1939. na poticaj zagrebačkoga nadbiskupa A. Stepinca. Predsjednik obnovljenoga društva bio je J. Oberški, a njegovo glasilo Hrvat u tuđini.