doljnik (rus. dol’nik [do'l’n’ik]), ili tzv. dioni stih, u ruskoj akcenatskoj versifikaciji uveden je u polovici XVIII. st. Karakteriziraju ga intervali od jednoga do dva sloga među iktusima, proizvoljna anakruza i slobodna klauzula. Početkom XX. st. (A. Blok) postaje središnjim ruskim stihom.