dijete, čovjek u razvojnoj fazi od rođenja do mladenačkoga doba. U tom razdoblju još nije potpuno dozrio i oblikovan organizam, jer neprekidno raste i razvija se, mijenja i usavršava. Dijete nije umanjen čovjek, jer se ono od odrasloga razlikuje u anatomskom (morfološkom), fiziološkom (funkcionalnom), biokemijskom, patološko-anatomskom, imunobiološkom, mentalnom i psihološkom pogledu. Na istovjetan štetni uzrok drugačije reagira dojenče, drugačije starije dijete, a drugačije odrasli. Što je dijete mlađe to više reagira cijelim organizmom. Mnoge se bolesti djece u različitoj životnoj dobi očituju različitom kliničkom slikom; tijek i konačan ishod bolesti variraju prema dobi djeteta. Zbog toga se razdoblje djetinjstva dijeli u doba novorođenčeta, dojenčeta, maloga djeteta i školskoga djeteta.
Doba intrauterinog života obilježava neobično brzo izrastanje ploda, oblikovanje organa i organskoga sustava. Pretporodna (prenatalna) zaštita djeteta proučava naslijeđe, nastoji stvoriti najpovoljnije uvjete za život trudne žene, nadzire trudnoću, po potrebi liječi trudnicu, suzbija kronične infekcije, intoksikacije i profesionalne bolesti majke.
Doba novorođenčeta (prva 4 tjedna života) važno je i osjetljivo. Novorođenče se mora prilagoditi uvjetima samostalnog ekstrauterinog života. Samostalno diše plućima i kožom, mijenja mu se krvni optok i počinju funkcionirati termoregulacijski centri. Pojedini unutar. organi nisu još potpuno završeni u svojoj građi i funkciji. Zdravo novorođenče teži od 3000 do 3500 g, a dugo je oko 50 cm. Velika smrtnost u toj dobi u vezi je sa samim rađanjem i različitim prirođenim abnormalnostima (perinatalna ili rana smrtnost). Događaju se različite biološke promjene u organizmu djeteta, a zbog prisutnosti protutijela dobivenih od majke djeca su zaštićena od ospica, šarlaha, rubeole, ali naginju gnojnim zarazama.
Dojenačko doba (do navršene 1. godine). Dijete se hrani majčinim mlijekom (→ dojenje), a polagano se prilagođuje i drugoj hrani. Tada se formira određeni konstitucijski tip djeteta. Kada dijete oboli, osobito su izraženi poremećaji probave, često se javljaju simptomi podražaja moždane kore, a vrlo je čest rahitis. Akutne zarazne bolesti rijetke su, ali se tuberkuloza lako širi. Dojenče brzo raste i naglo dobiva na težini, tako da pod kraj 5. mjeseca udvostručuje, a na kraju prve godine utrostručuje svoju porođajnu težinu.
Doba malog i predškolskog djeteta (drugo djetinjstvo ili doba mliječnih zubi, od 1. do 6. godine). Do četvrte godine dijete najviše raste u širinu, a od 4. do 6. godine u visinu. U to se doba osobito razvija njegov probavni, koštani i motorni sustav. Dječja se svijest razvija i obogaćuje. Dijete se upoznaje sa svojom okolinom, njegove predodžbe postaju stvarnije i ono počinje shvaćati smisao događaja oko sebe. Igrom dolazi u dodir s društvenom okolinom. Dodir s odraslima postaje sve prisniji i dijete lako podliježe njihovu utjecaju. Zbog nepravilne njege i odgoja lako mogu nastupiti psihički, motorni i fiz. poremećaji. U prvome dijelu toga razdoblja d je negativistički raspoloženo i egocentrično.
Školsko doba (od 6. do 14. godine, treće djetinjstvo). U tom se razdoblju usavršavaju funkcije svih organa i tkiva. Dijete prelazi iz kućnih u školske uvjete života i privikava se na rad. Novi uvjeti utječu na bolesti toga doba. Odnos prema okolini postaje sve složeniji i raznovrsniji; prevladavaju društveni odnosi. – Usporedno se razvija i dječji psih. život. Sve više jačaju intelektualne i karakterne funkcije; diferenciraju se i postaju jasnija dječja opažanja, točnije njegove predodžbe, kritičnije mišljenje, pouzdanije pamćenje, intenzivnije čuvstveno doživljavanje, stvarnije reproduciranje. Dijete postaje sve sposobnije za realno shvaćanje i za uzročno objašnjavanje stvarnosti; raste njegov smisao za objektivnost i sklonost za samostalnost u mišljenju i djelovanju. To intelektualno i karakterno formiranje djeteta ne ovisi samo o prirodnom razvoju nasljednih dispozicija, već i o životnim i društvenim uvjetima (→ prava djeteta), osobito o brizi okoline za djetetov odgoj. (→ pubertet)
