TRAŽI DALJE:
STRUKE:

dijaspora

dijaspora (grč. δıασπορά: rasipanje), raseljivanje pripadnika nekog naroda, etničke, vjerske ili etnokonfesijske skupine u krajeve izvan njihove domovine. Osim prostorne rasutosti, obilježja su dijaspore želja skupine ili naroda da prenese svoje naslijeđe (osobito religijsko) kako bi očuvala svoj identitet, tj. da se održi kao manjina bez obzira na stupanj integracije. Dio dijaspore uvijek se asimilira i nestaje. U pravilu se to događa brže ondje gdje su kultura i religija zemlje primitka bliže, a njezine institucije demokratskije. Za održanje dijaspore važna je i njezina veličina. Male ili izolirane skupine naginju nestajanju. Britanski sociolog Robin Cohen predložio je 1997. ovu tipologiju dijaspore: 1. žrtvoslovna (Židovi, Afrikanci i Armenci), 2. radna (Indijci), 3. trgovačka (Kinezi i Libanonci), 4. imperijalna (Britanci) i 5. kulturna (karipsko područje). Međutim, između određene etničke skupine i osobitog tipa dijaspore ne postoji idealna jednakost. Židovi nisu bili samo žrtvoslovna dijaspora. Kako su se mijenjale okolnosti, tako su se mogli smatrati i trgovačkom, radnom i kult. dijasporom, dok danas iskazuju visok stupanj kozmopolitizma. Kinezi se kao ugovorni radnici mogu smatrati i radnom dijasporom, a indijska dijaspora imala je važnu ulogu i u trgovini. Osim navedenih dijaspora, koje se mogu smatrati autentičnima, u znanosti je još uvijek otvoreno pitanje čine li dijasporu mnogobrojne doseljeničke skupine (Hrvati, Irci, Poljaci) u SAD-u i u drugim useljeničkim zemljama ili je to zapravo migracija. Odnos između dijaspore i zemlje iseljavanja uglavnom je dinamičan (sudjelovanje u gospodarstvu, utjecaj na političke prilike i sl.), a tijekom posljednja dva stoljeća zajednice dijaspore osnovale su nekoliko država. Haiti i Liberiju utemeljili su potomci nekad odvođenih crnih robova, Izrael su osnovali potomci rasutih Židova, Singapur je stvoren na poticaj kineske dijaspore, a tako i neke druge male države, osobito otočne, Trinidad i Tobago, Surinam, Gvajanu, Mauricijus i sl., stvorile su raspršene zajednice. Zemlje gostoprimci u prošlosti su imale promjenljiv i proturječan odnos prema dijaspori. Dijaspore raspršene na širokom prostoru često su bile meta represije ili asimilacije. Najpoznatiji su primjer Židovi i Romi u nacističkoj Njemačkoj. Ipak, više je slučajeva gdje različite skupine uspješno žive zajedno i integriraju se. Važnu ulogu pritom imaju nacionalno zakonodavstvo te međunarodno pravo, koje sve više štiti manjine.

Citiranje:
dijaspora. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 10. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15119>.