Diana, Srećko, hrvatski pjesnik (Brist kraj Makarske, 6. III. 1906 – Split, 17. II. 1997). Trgovačku školu završio 1923. u Splitu. Bio je ravnatelj splitskog Arhiva (1952–59) i tajnik Muzeja grada Splita (1960–72). Pjesme, eseje, podlistke i osvrte objavljivao od 1927. u časopisima i novinama. Nakon zbirki pjesama Osviti i tišine (1953) te Nitko u svijetu nije sam (1955), koje obilježavaju čeznutljivi pjesnički ugođaj, himnička zanesenost i mediteransko nadahnuće, zbirkom Opsjedanje (1962) okrenuo se životnoj problematici. U Okusu ljeta (1963) tematizirao tjeskobu, u 28 pjesama o trpnji (1966) trpljenje, a potom je bio sve zaokupljeniji odnosom prema jeziku (Jazikoslovlje arvacko, 1976). Sklon hermetizmu, nazivan pjesnikom mora (Iskustvo mora, 1969), pisao također kraću prozu, drame i pjesnička autobiografska razmišljanja (Krhotine, 1995). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1993.
