struka(e):

deprivacija (de- + privacija).

1. U psihologiji, uskrata nečega za čime postoji potreba (npr. hrane, spavanja, podražaja iz okoline, socijalnih kontakata). Postupak deprivacije koristi se u istraživanjima hijerarhije različitih motivirajućih faktora. Osjetna (senzorna) deprivacija, uskraćivanje podražaja iz okoline (npr. boravak u svjetlosno i zvučno izoliranoj prostoriji), može dovesti do općeg opadanja učinkovitosti pojedinca i do promijenjenih stanja svijesti, npr. do halucinacija. Dugotrajna osjetna deprivacija povećava sugestibilnost, što se koristi u postupku tzv. »ispiranja mozga« (menticida), kada se žele promijeniti stavovi i mišljenja pojedinca. Socijalna deprivacija, sprječavanje kontakta s drugim ljudima, može negativno djelovati na psihičko zdravlje pojedinca. Socijalna deprivacija u ranom djetinjstvu dovodi do poremećaja u razvoju i ponašanju.

2. U sociologiji, relativna deprivacija, nedostatak ili nepotpuna zakinutost u pravima i materijalnim dobrima. Teorija relativne deprivacije koristi se za objašnjenje činjenice da do izražavanja društvenog nezadovoljstva (uključujući društvene sukobe, pobune i revolucije) rijetko dolazi u stanjima apsolutne oskudice ili siromaštva ili potpune obespravljenosti stanovništva (najsiromašniji i najzapostavljeniji se ne bune!), nego onda kada opće stanje krene nabolje, ali se potom prekida bilo zbog ekonomskih kriza ili intervencija političkih režima. U novije vrijeme ta je pretpostavka ili potpuno odbacivana ili nadomještavana i dopunjavana pretpostavkama o utjecajima ideja, terora režima, načinu organiziranja kolektivne mobilizacije itd.

Citiranje:

deprivacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/deprivacija>.