TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Dadić, Žarko

Dadić, Žarko, hrvatski povjesničar znanosti (Split, 11. VII. 1930). Diplomirao matematiku i fiziku (1954) i doktorirao (1962) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Zaposlen (1960–95) u Zavodu za povijest i filozofiju znanosti HAZU (koji je više puta mijenjao ime) i njegov voditelj (1990–94). Predavao na Sveučilištu u Splitu (od 1982) i na poslijediplomskom studiju u Dubrovniku (od 1970). Član HAZU (od 1992) i Akademije za povijest znanosti u Parizu (od 1981). Predsjednik Hrvatskoga astronomskog društva (1992–96). Bavi se poviješću egzaktnih znanosti u Hrvata. Glavna djela: Marini Ghetaldi Opera omnia (1968), Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata (1982), Ruđer Bošković (1987), Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja (1991), Povijest ideja i metoda u matematici i fizici (1992), Hrvati i egzaktne znanosti u osvitu novovjekovlja (1994), Egzaktne znanosti u Hrvata u doba prosvjetiteljstva (1994), Herman Dalmatin (1996), Franjo Petriš/Franciscus Patricius (2000), Egzaktne znanosti u Hrvata u poslijeprosvjetiteljskom razdoblju (1789.–1835.) (2007), Egzaktne znanosti u Hrvatskoj u ozračju politike i ideologije (2010), Egzaktne znanosti u Hrvata u doba kulturnog i znanstvenog preporoda: (1835–1900) (2011), U vrtlogu izopačenih stavova (2012), Na razmeđu civilizacija (2013), Radovi Ruđera Boškovića iz teorijske astronomije i nebeske mehanike (2014), Povijest znanosti i prirodne filozofije u Hrvata: srednji vijek (2015). Nagrada »Bartol Kašić« (1992).

Citiranje:
Dadić, Žarko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 31. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13658>.