Črnja, Zvane

ilustracija
ČRNJA, Zvane

Črnja, Zvane, hrvatski pjesnik, publicist, esejist i kulturni povjesničar (Črnji kraj Žminja, 9. X. 1920Zagreb, 26. II. 1991). Talijansku osnovnu školu započeo u Žminju, građansku školu i trgovačku akademiju završio u Sušaku 1940. kao istarski emigrant. Za rata politički je, kao ilegalni radnik, bio angažiran u Istri kao novinar i kulturno-prosvjetni referent. Nakon rata studirao pravo u Zagrebu, uređivao listove i časopise u Rijeci i Zagrebu (Glas Istre, Vjesnik, Ilustrirani vjesnik, Dometi, Otkrića, Most i dr.), bio dramaturg u Zagreb filmu te glavni urednik edicije Istra kroz stoljeća. Osnovao je Čakavski sabor i potaknuo mnoge istarske kulturne manifestacije (Aleja glagoljaša, Pazinski memorijal i dr.). – Mali istarski čovjek i težak život svakodnevice temeljni su motivi Črnjinih pjesama pisanih žminjskom čakavštinom (Bezak na tovare, 1976). Najpoznatije mu je djelo Kulturna povijest Hrvatske (1978), a kao publicist i esejist, uz napise o istarskim piscima (M. Balota, D. Gervais), najviše se bavio djelom M. Krleže kao istaknuti krležijanac (Sukobi oko Krleže, 1983). Napisao i televizijske drame o J. Kloviću i M. Maruliću.

Citiranje:
Črnja, Zvane. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 24. 1. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13489>.