Čevapović, Grga, hrvatski jezični reformator, povjesničar i pisac (Bertelovci kraj Požege, 23. IV. 1786 – Budim, 21. IV. 1830). Franjevac, doktorirao teologiju u Pešti (1810), gdje je bio lektor (predavač) teologije i crkvenoga prava. Provincijal slavonske pokrajine sv. Ivana Kapistrana (1821. i 1827). U nacionalnom duhu objavio dramu u stihu Josip, sin Jakoba patrijarke (1820). Izdao dvije knjige arhivske građe o povijesti svoje franjevačke provincije: Spomenica (Synoptico-memorialis catalogus…, 1823) i Pregled djelovanja franjevaca provincije sv. Ivana Kapistrana (Recensio observantis Minorum provinciae s. Joann. a Capistrano…, 1830). Za tisak priredio rukopisni prijevod Biblije M. P. Katančića. U raspravi s Tomom Košćakom zastupao stajalište o jedinstvenome hrvatskom pravopisu, pa je jedan od preteča Lj. Gaja u reformi pravopisa.
