struka(e):
ilustracija
ČAMAC, drveni na vesla
ilustracija
ČAMAC, gumeni s plastičnim dnom
ilustracija
ČAMAC, jedrilica
ilustracija
ČAMAC, motorni

čamac (tur. çam: jela, bor), otvoreno ili zatvoreno plovno tijelo ograničene duljine, koje plovi rijekama, kanalima i jezerima, za razliku od brodice, manjega morskog plovila. Prema hrvatskom Zakonu o plovidbi unutarnjim vodama, čamac je plovilo duljine do 15 m, kojega je najveća istisnina do 15 t, a osposobljeno je za prijevoz do 12 putnika. Čamac može imati gospodarsku namjenu (prijevoz putnika i stvari, ribolov, vađenje pijeska, šljunka, kamena i sl.), negospodarsku namjenu (osobne potrebe, šport, razonoda i sl.) i javnu namjenu (inspekcijski, carinski i policijski nadzor i sl.). Prema vrsti pogona ili poriva razlikuju se čamci gonjeni ljudskom snagom uz pomoć vesala, lopatica, ili motki za otiskivanje od plitkoga dna, čamci na jedra i čamci s mehaničkim pogonom; prema obliku trupa razlikuju se deplasmanski, gliserski, hidrokrilni, katamaranski čamci; prema materijalu čamci mogu biti drveni, stakloplastični, metalni (aluminijski i čelični), ferocementni, platneni, gumeni (pneumatski) ili od kojega drugog materijala (kože, šiblja, kore i sl.).

Razvoj čamaca započinje u prapovijesti i usko je povezan s razvojem brodice; tim je plovilima čovjek zaplovio niz rijeku i otisnuo se na more. Prvo plovilo, čamac kojim se čovjek otisnuo na vodu, po svoj prilici bilo je deblo, koje je poslije dobilo pogodniji oblik ladve ili monoksila, čamca od jednoga komada drva, a on se povećavao spajanjem debala ili dogradnjom bokova. Isprva se čovjek otiskivao grabeći vodu rukama, da bi se poslije počele upotrebljavati motke i drvene lopatice, kao najstarija vrsta vesla, koje su se na mnogim čamcima održale do danas. Osim drva, graditelji su za čamce upotrebljavali i šiblje, slamu, trsku i kožu. Najstarije slike većih čamaca uklesane su na klisurama u Bohuslänu (Švedska), a najstarija slika čamca s pravim veslima nađena je na kamenu u župi Haggebyju (Uppland). Na klisuri u Tanumu (Švedska) urezana je najstarija slika ribarskoga čamca, iz približno 3400. do 3000. pr. Kr. U nas je čamaca iz prapovijesti nađeno u Donjoj Dolini na Savi. Najstariji čamac sastavljen od dasaka i spojen četverokutnim brončanim čavlima, iz brončanoga doba, nađen je kraj Glasgowa. Prvi točniji podatci o starim čamcima doznaju se sa slika na starim egipatskim vazama i reljefima, koje prikazuju splavi od papirusa, šiblja i trske. U Egiptu je jedro poznato od kraja 4. tisućljeća pr. Kr. Pravo, učvršćeno veslo javilo se polovicom 3. tisućljeća pr. Kr. Krećani su ugradili kobilicu i rebra (3. tisućljeće pr. Kr.), a Egipćani kormilno veslo (2. tisućljeće pr. Kr.). Feničani su usavršili čvrstoću trupa u drugoj i prvoj polovici I. tisućljeća pr. Kr. Pravo kormilo javlja se tek u XIII. st. Poznati su grčki i rimski čamci: linter, cymba (cymbula), carabus, ratis, horia (horea), camara.

Tradicijski čamci obilježavaju pojedina podneblja. Na zapadnim obalama Južne Amerike, posebice Ekvadora, Perua, Čilea i Kolumbije, poznate su jaguanda, balsa, balsa de odres, u Angoli bimba, na Madagaskaru bambu, na Malajskom arhipelagu salamba, na Koromandelskoj obali katimaran, u Oceaniji vanikorska splav. Druga su vrsta primitivnih čamaca plovci, izgrađeni od pruća, šiblja, kore i korijenja stabala, a poznatiji su: na tihooceanskoj obali Južne Amerike caballito, espadania, enea, ubas, na jezeru Čad logonski plovak i kanun. Potom su bili rašireni čamci od šiblja i mješina (na Tigrisu kelat ili kelek, u Indijanaca bull, u Wallesu i Irskoj corach, currach ili coracle), od pletenoga pruća ili pletera (na Tigrisu i Eufratu kufe, u Anamu sampani) i druge vrste. Na našoj obali ili na rijekama gdje je bilo dosta šume, bile su u početku raširene obične ladve od jednoga komada debla. Nalazimo ih na gornjoj Dravi i Savi, a služile su, duge oko 4 m, za prijevoz dviju osoba i bile su vrlo nestabilne. Poslije su se, širenjem debla na vatri, gradile proširene ladve, posebice poznate u Gvajani, južnom Vijetnamu i na otočju Fiji. Tradicijski čamci kakvi su kajak i kanu održali su do danas svoju široku uporabu u rekreativne i športske namjene.

Na hrvatskim unutarnjim vodama poznati su ovi tipovi čamca: dunavski čamac, šajka, čiklja, trupa, lađa.

Citiranje:

čamac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/camac>.