concettismo [končet:i'smo] (tal.), koncepcija umjetničkog stvaralaštva concetta. Poetičko utemeljenje ima u tzv. traktatima Baltasara Graciána y Moralesa (Oštroumnost i umijeće domišljatosti, 1648) i Emanuelea Tesaura (Aristotelovski dvogled, 1654). Antičku retoriku concettismo preosmišljava tako što sužava repertoar figura oko nemimetičkoga, končetoznog shvaćanja metafore kao »majke pjesništva« i preusmjerava pjesnički govor iz javnoga i obrazovnoga u isključivo i hermetičko područje djelovanja. Njeguje ingeniozni stil koji po definiciji nije podložan metodičkomu poučavanju, a željenu neproničnost concetta postiže odsijecanjem metaforičkih prijenosa od tvarne podloge i pripisivanjem bogolike moći pjesniku. Zbog toga u traktatističkim obradbama izostaju ideje povijesti i tradicije te zahtjevi za analitičkim i tumačiteljskim odnosom prema umjetničkom djelu.