citat (njem. Zitat, prema lat. citatus: pozvan /za svjedoka/), doslovan navod riječi, rečenice ili ulomka preuzet iz jednoga djela i uvršten u drugo. Pojavljuje se još od antike u svakodnevnoj komunikaciji, govorništvu, književnosti i znanosti, a svrha mu je da svjedoči o vrsnoći i uzornosti izvornika, ali i njegovoj prijepornosti, te da svojemu korisniku pribavi istraživački, kritički ili stvaralački autoritet. Uklapanje citata u novu cjelinu (neobilježeno ili uz upotrebu navodnika, posebnoga tiskarskog sloga i izdvajanjem s uvlakama) podložno je konvencijama o autorstvu i autentičnosti. Izigravanje tih konvencija pseudocitatima u književnosti XX. st. nerijetko ima učinak dokumentarnosti, odn. plagijata.