Castiglione [kastiļ:o:'ne], Baldassare, talijanski diplomat i pisac (Casatico kraj Mantove, 6. XII. 1478 – Toledo, 7. II. 1529). Stekao humanističku naobrazbu, potom bio u službi na dvorovima u Mantovi (1499–1507) i Urbinu (1507–13). God. 1506. putovao u Englesku da primi odličje Reda podvezica za svojega gospodara Guidobalda da Montefeltro; 1509. pratio Francesca Mariju della Rovere, zapovjednika papinske vojske u ratu protiv Venecije; 1511. sudjelovao s Julijem II. u opsadi Mirandole, pa je za svoju službu dobio naslov grofa od Novilara (kraj Pesara). God. 1524. imenovan je apostolskim protonotarom, a 1525. kao papinski poslanik putovao je španjolskom kralju Karlu I. (rimsko-njemački car Karlo V.). Pisao pjesme na latinskome i talijanskome, uz eklogu Tirsi (1506) ostavio opsežnu korespondenciju. Slavan je po dijaloškoj raspravi Knjiga dvoranina (Il libro del cortegiano, 1528) o značajkama savršenoga dvoranina u idealnom spoju srednjovjekovnih viteških i renesansnih vrlina, a to je bio prvi europski bonton, propis o lijepom ponašanju.
